Islamski stav spram NEPOTIZMA

NEPOTIZAM  

 

Nepotizam (lat. nepos, nepotis unučad, potomak, te nećak) je termin kojim se označava ponašanje pojedinca, najčešće nosilaca vjerske, političke, ekonomske, vojne ili neke druge moći i utjecaja kojim, zbog svog položaja obezbjeđuje beneficije i druge pogodnosti članovima vlastite porodice, rođacima ili drugim bliskim osobama u odnosu na druge osobe. Kriterij stručnosti ili lične sposobnosti za određenu funkciju pri tome ne igra odlučujuću ulogu.

Pojam je nastao u feudalno skrojenoj papinskoj vlasti.

Nepotizam je, dakle, favoriziranje srodnika (pa i prijatelja ili „zemljaka“), umjesto napredovanja po sposobnostima i zaslugama.

Nepotizam je okosnica feudalizma, ali i kriminala najrazličitijih vrsta. Nepotizam je prijetnja pravdi i pravičnosti, jer koncentriše moć u rukama jedne ili više porodica, familijarne ili neke druge klike, nauštrb raspodjeli moći po stvarnim sposobnostima.

Nepisano geslo nepotizma glasi: „Pomoći svome!“ Tako je Pavao V svojoj obitelji prebacio oko 4 posto ukupnog imetka Crkve!

HISTORIJA NEPOTIZMA

 

Nepotizam je dobio ime po crkvenoj praksi u Srednjem vijeku, kada su neke pape i visokopozicionirani sveštenici, kao biskupi, nadbiskupi i drugi, koji su uzeli zavjet celibata, te uglavnom nisu imali svoje zakonite djece, davali privilegije svojim nećacima ili drugim bliskim rođacima.

Nekada je to rađeno „radi crkvenih interesa“ a nekada radi ličnih inetesa. Pape koje se obično navode kao primjeri ovakvih postupaka su: Sixtus IV, Alexander VI, Paul IV i Pius II. 

Nekoliko papa su svoje nećake postavili na mjesta kardinala. Tako se razvila institucija “kardinala – nećaka”. To je predstavljalo nastavak porodičnih dinastija unutar crkve. Bilo je među kardinalima nećacima i silovatelja, ali i “svetaca”.

Tako naprimjer, papa Callixtus III (Kalist III) poglavar obitelji Borgia, postavlja svoja dva nećaka na položaje kardinala. Jedan od njih, Rodrigo će postati papa Aleksandar VI. Kasnije će ovaj papa postaviti Alessandra Farnesa – brata svoje ljubavnice, na mjesto kardinala, a ovaj  Farnes će kasnije postati papa Paul III.

I ovaj papa, Paul III će principima nepotizma, svoja dva nećaka, koji su bili u dobi od 14 odnosno 16 god. postaviti na mjesta kardinala.

Benedikt VIII imenovao je kardinalima i nećaka i dva brata. Klement VI proglasio je kardinalima odjednom šest nećaka.  Kardinal nećak Siksta IV postao je Julije II, pa se stricu odužio Sikstinskom kapelom.

Cesare Borgia, sin renesansnog pape Aleksandra VI. od oca je dobio gotovo sve crkvene i svjetovne časti koje mu je ovaj mogao dati. U poslu učvršćivanja moći svoga oca i širenja njegove svjetovne vlasti pokazao se toliko »stručnim« da je zaslužio divljenje N. Machiavellija, pisca poznatog priručnika za uspješne vladare, pa mu je, navodno, pri pisanju tog djela poslužio kao uzor idealnog vladara.

Ovako raširena praksa nepotizma je dokrajčena sa bulom koju je izdao papa Innocent XII pod nazivom “Romanum decet Pontificem”, i to 1692 god. Ovom bulom je zabranjeno papama za sva vremena da postavljaju svoje nećake ili bilo koje druge rođake na bilo koje pozicije, osim ako upravo oni nisu najsposobniji od svih kandidata.  

Ipak, nepotizam je nastavljao svoj život kroz vjerske institucije, a odatle se raširio u politiku, ekonomiju i druge oblasti života. Smatra se da ne postoji oblast života u koja nepotizam nije ušao. Također ne postoje ni društva koja su imuna na ovu zloćudnu bolest.

 

NEPOTIZAM KAO ZLO

Nepotizam i favoritiziranje rođaka i prijatelja može imati kratkoročne i dugoročne posljedice na okolinu, društvo ili zajednicu, ovisno o opsegu i posljedicama takve prakse. U svakom slučaju, prisutnost nepotizma je znak bolesti, nezrelosti i slabosti zajednica, društava i pojedinaca koji ih čine.

Nepotizam, uz korupciju i mito predstavlja jedan od najvećih problema naših krajeva, a u savremenim demokratskim društvima ne smatra se nimalo manjim zlom od korupcije i mita.

Nepotizam znači da najbolji kandidat neće biti valorizirani i da će zbog toga cijelo društvo trpjeti posljedice, a da ne spominjemo posljedice koje trpi oštećena osoba. 

Nepotizam obuhvaća i one situacije u kojima se prednost daje nekim osobama, bez obzira na to koliko su one sposobne za obavljanje određenih funkcija, a nastaje uvijek onda kada god se može odlučivati na osnovi diskrecijskih ovlasti. 

Nažalost u našem društvu osoba koji nema odgovarajuću osobu na odgovarajućem mjestu (bilo političku, interesnu ili rodbinsku vezu), njegove šanse da dobije posao u određenim područjima su skoro ravne nuli. 

Za opravdanu sumnju u nepotizam pri imenovanju određenih osoba dovoljna je sama činjenica da je imenovani blizak rođak kakvog moćnika.

Dakle, moćnik koji na značajan položaj postavlja rođaka, prijatelja ili drugu podobnu osobu prvashodno to čini zato da mu ugodi i da njegovim korištenjem učvrsti vlastiti položaj.

Riječ nepotizam opisuje proces prožimanja sistema vlasti vezama lojalnosti koje proističu iz rodbinskih i drugih ličnih odnosa, te izgradnju nevidljive infrastrukture vladanja i upravljanja mimo direktnih ovlaštenja izbornog tijela a s ciljem reprodukcije (reizbora) vladajuće skupine.

Ukratko, nepotizam je specifično sredstvo učvršćenja vlasti kojom se postiže sretna kombinacija lojalnosti i stručnosti njenih nositelja. Nikakva etička, logička, pravna ili ideološka akrobatika nepotizmu ne može pripisati drugu bit od one koju imanentno sadrži, a to je interes za učvršćenje vlasti.


ISLAMSKI STAV SPRAM NEPOTIZMA

Nepotizam je bez ikakve sumnje vrsta nepravde i kao takav je oštro osuđen brojnim islamskim tekstovima. Navodimo neke od njih:

Uzvišeni Allah kaže:  

 

“Uistinu, Allah naređuje pravdu i dobročinstvo i davanje rodbini, a zabranjuje razvrat i ružne stvari i tiraniju…”[1]

“O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže bogobojaznosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite.” (El-Maide, 8.)

Osobina pravednosti posebno je poželjna pri raspodjeli radnih mjesta među ljudima. Uzvišeni je rekao: “Allah vam zapovijeda  da odgovorne službe onima koji su ih dostojni povjeravate i kada ljudima sudite da pravično sudite. Uistinu je divan Allahov savjet! – A Allah doista sve čuje i vidi.” (En-Nisa’, 58.)

Svemogući je svome Vjerovjesniku Davudu, alejhisselam, objavio: “O Davude, Mi smo te namjesnikom na Zemlji učinili, zato sudi ljudima po pravdi i ne povodi se za strašću da te ne odvede s Allahova puta; one koji skreću s Allahova puta čeka teška patnja na onom svijetu zato što su zaboravljali na Dan u kome će se račun polagati.” (Sad, 26.)

"Reci: ‘Gospodar moj naređuje – pravednost. I obraćajte se samo Njemu kad god obavljate namaz, i molite Mu se iskreno Mu ispovijedajući vjeru! Kao što vas je iz ničega stvorio, tako će vas ponovo oživjeti. On jednima na pravi put ukazuje, a druge, s pravom, u zabludi ostavlja, jer oni, mjesto Allaha, šejtane za zaštitnike uzimaju i misle da dobro rade.’" (El-E'araf, 29-30)

"Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone, – Allah, zaista, voli one koji su pravični." (Al-Mumtehine, 8.)

Allah, dž.š., kaže:

"I tako smo od vas učinili pravednu zajednicu da budete svjedoci protiv ostalih ljudi, i da Poslanik bude protiv vas svjedok." (El-Bekare, 143)

En-Nu'man bin Bešir pripovijeda: «Otac mi je poklonio nešto od svog imetka, a moja majka ‘Amra bint Revvaha, je prigovorila: ‘Nisam zadovoljna sve dok to ne potvrdi Allahov Poslanik, s.a.v.s.’ Otac je otišao Alejhisselamu da bi se osvjedočio u ispravnost poklonjenog dijela imetka. Poslanik, s.a.v.s., ga je upitao: ‘Da li si to isto poklonio i ostaloj djeci?’ odgovorio je: ‘Ne'…a onda je dodao: ‘Boj se Allaha i budi pravedan prema svojoj djeci. Ja ne mogu potvrditi nešto što je nepravedno.’ Moj otac je, nakon povratka, povukao darovanu imovinu.»[2]

Kada je riječ o provednom postupku među djecom, Resulullah, s.a.v.s., je rekao i ovo: «Zaista Allah Uzvišeni voli da budete pravedni prema vašoj djeci, čak i kad ih ljubite.»[3]

U drugoj predaji ‘Abdullah bin ‘Amr bin el-‘As, radijallahu anhuma, kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: «Zaista su pravedni kod Allaha na osvijetljenim minberima; oni koji provode pravdu u svojim presudama, u svojim porodicama i onima koji su im potčinjeni.»[4]

Stoga je Svevišnji Allah rekao:

…Budite pravedni, Allah,  zaista pravedne voli. (El-Hudžurat, 9.)

 

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: «Svakog sudiju muslimana prate dva meleka koji ga podstiču na istinu (pravednost), sve dok on to želi. A kada se on namjerno okrene od istine (pravde), meleki ga prepuste samom sebi.»[5]

 

Primjer koji praktično potvrđuje zadovoljenje pravde i pravednosti je stav koji je Poslanik, s.a.v.s., bio zauzeo prema svom prijatelju i sinu svog prijatelja Usami ibn Zajdu r.a., kad mu je došao da se zauzima za jednu ženu iz plemena Mahzum, osuđenu na kaznu odsijecanja ruke zbog počinjene krađe, pa je Kurejšije bio ganuo položaj u kakvom se sirota žena našla, te su se pitali, ko će o njenom problemu razgovarati s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s. Pitali su se, može li se na to osmjeliti iko osim Usame ibn Zajda, sina Poslanikovoga, s.a.v.s., dobrog prijatelja. Usama mu se obratio, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., je uzvratio:

"Zar se zauzimaš u vezi s jednom od Allahovih naredbi?" Tad je ustao, održao besjedu i završio je riječima:

"Oni prije vas su propali samo zbog toga što su plemenitašu, kad ukrade, opraštali, a običnoga čovjeka su zbog istog grijeha kažnjavali. Tako mi Allaha, kad bi Fatima, kćerka Muhammedova, ukrala, ja bih joj ruku odsjekao".[6]

 

Veliki broj ljudi u povijesti ljudskog roda primio je islam zahvaljujući pravdi i pravednim postupcima pripadnika islama. Danas, na žalost ne možemo reći da iko prima islam radi pravde i pravičnosti među muslimanima! Nepotizam je vid nepravde koji je duboko ukorijenjen u muslimane, i kao takav na žalost je kamen spoticanja muslimana.

 

 Zbog svega navedenog nephodno je :

          Pokrenuti akciju informisanja o štetnostima i zlu nepotizma

          da se donesu konkretne mjere za suzbijanje nepotizma

          ukidanje privilegovani “prava” kod zapošljavanja i

          osiguranje jasnih kriterija pri zapošljavanju.   

 

 







[1] En-Nahl, 90.

[2] Hadis bilježe Buhari i Muslim.

[3] Hadis bilježi Ibn Nedždžar od En-Nu'man bin Bešira.

[4] Hadis bilježe Muslim, En-Nesai i El-Hakim.

[5] Hadis bilježi Et-Taberani.

[6] Prenose Al-Bukari i Muslim na vi{e mjesta u svojim sahihima.

2 komentara

Komentariši